Igrajmo se zdravo

U subotu 4.4.2009. oko 7 sati uputili smo se u Zagreb na natjecanje "Igrajmo se zdravo" kojeg su organizirali izviđači iz odreda "Savski Gaj". Bilo je jako rano kad smo kretali pa smo svi zijevali i na pola spavali. Na Savski most došli smo za tren oka, a dalje smo nastavili tramvajem (ZET-schwerz_commerce). Napokon smo stigli na odredište, Trg Josipa Jurja Strossmayera. Tamo smo čekali, čekali i čekali. U međuvremenu nas je Helen naučila ribarski čvor kojeg smo odmah zapamtili i savladali (barem neki), a i otvorili smo sezonu lovica :-)

Tko čeka taj i dočeka; sve ekipe su se postrojile i dobile knjižice sa zadacima. Svi su zadaci bili povezani sa znamenitostima Zagreba, njegovom prošlosti, povijesnim osobama, a bilo je ponešto i vezano uz izviđače. Čim smo dobili svoju odjurili smo do prve kontrolke koja je bila na Trgu bana Josipa Jelačića. Tamo smo naučili plesnu igru "Pony" i odigrali igru ''Zapetljaj, otpetljaj''.

Trebali smo i ljude ispitivati o tome kako se zove konj bana Jelačića i pronaći nekog tko je prije bio izviđač. Svi su se sramili osim Stjepana i Martina koji su zaustavili gotovo svakog tko je prošao pokraj nas. Slikali smo se sa šestinskim kišobranom, s kumicom na placu, nabavili licitarsko srce te smo tako došli i do kipa Petrice Kerempuha. Pogrešno smo pročitali zadatak i onda proveli deset minuta tražeći starozagrebačke riječi kojih zapravo nije ni bilo na spomenutom kipu. Cijelog smo ga pregledali i prepipali uzduž i poprijeko da bi na kraju shvatili da su te riječi koje moramo prevesti na zadnjoj stranici knjižice, a ne na kipu. No time naše muke nisu završile jer za pola riječi nikad nismo čuli, a ni kumice koje smo sreli putem nisu imale pojma što te riječi znače. Odlučili smo se poslužiti lukavstvom i nazvati naše mudre bake i djedove, jer tko će znati ako ne oni. No i oni su znali svega par riječi, pa smo ostalo napisali po prilici. E da smo imali broj od učiteljice Zlate, ona bi sigurno znala.

Hodali smo strašno puno toga dana. Bili smo u zvjezdarnici, na Markovom trgu, kod uspinjače, pomolili se kod Kamenitih vrata itd. Sve smo zadatke obavili vrlo savjesno, potajno se nadajući pobjedi. Došli smo i do jednog vrlo važnog zaključka; Zagrepčani nemaju pojma o povijesti i znamenitostima Zagreba. Da nas Helen nije vodila koja je većinu stvari znala, loše bi se proveli. Na pola pitanja koja smo trebali postaviti slučajnim prolaznicima, dobili bi pogrešne odgovore i završili bi na skroz krivom kraju Gornjeg grada da smo slušali njihova ''pametna uputstva''. Ljude koji su sjedili u caffe baru ispod zvjezdarnice pitali smo jesmo li napokon došli do nje, da bi oni odmahnuli glavom i poslali nas pola kilometra dalje u krivom smjeru. Bogu hvala, nismo ih poslušali.

Nakon puno hoda, došli smo na dugo iščekivani ručak. Najeli smo se brzinom munje, praktički nabacali sve u sebe, i krenuli dalje. Jurili smo dalje ne bi li uspjeli obaviti sve glavne i sporedne zadatke.

Bili smo i kod HNK gdje smo morali osmisliti dramski prikaz izviđačke pjesme ''Smoky'' u čemu smo briljirali i nasmijali kontrolore do suza. Na Zdencu života smo tehnikom otiska trebali precrtati Meštrovićev potpis. Dok su se cure mučile s tim, Stjepan i Martin su prepisivali glagoljički tekst ispred zgrade Zagrebačkog sveučilišta. Kako su vrata bila zatvorena i unutra se nije smjelo, dečki su morali potražiti alternativne puteve :-)

Žurili smo dalje i bojali se da ćemo zakasniti, a Helen nas je požurivala i tjerala k'o da su nam svi vragovi za petama. Neki su od nas skoro izdahnuli zbog nedostatka kondicije.

Na Ribnjak samo došli prvi i raspršili se po njemu dok smo čekali proglašenje. Bili smo vrlo sretni kad smo saznali da smo jedini uspjeli obaviti sve zadatke. Napokon je došao i taj trenutak; postrojavanje ekipa, podjela poklona svim sudionicima i PROGLAŠENJE. Kad su nas proglasili pobjednicima, bili smo presretni. A čini nam se da je i Helen laknulo jer smo joj zaprijetili da ćemo je ''istući'', ako ne budemo prvi nakon što nas je natjerala da pola puta praktički trčimo ;-)

Na kraju su uslijedili odredski pokliči. Svi su ih odlično izveli osim nas. Umjesto "Teče rijeka", dečki su povikali "Teče Sava" i osramotili nas. Utješili smo se slatkišima koje smo dobili na poklon i zadovoljni krenuli natrag put svojih domova.

by: Martin

Izlet u Zagreb

DAY ONE
Put Zagreba smo krenuli oko 18 sati, a kako drugačije nego autobusom dragog nam Samoborčeka. Kad si u dobrom društvu vrijeme brzo prolazi, tako se i nama činilo da smo u Zagreb stigli u tren oka. Tramvajem smo se zaputili do ureda našeg odreda koji se nalazi u Draškovićevoj ulici, blizu hotela Sheraton.
Dok su se ostali smještali i proučavali što se sve promijenilo otkad su posljednji puta bili u uredu, Stjepan, Ružica, Antonijo i Helen otišli su u pizzeriju preko puta naručiti nam 3 jumbo pizze. Stjepanu se očito od zaljubljenosti malo i vid poremetio, pa je umjesto Faust pročitao Frust. Kako je uspio 'a' zamijeniti s 'r' ni nama još nije jasno :-)
Dok smo čekali da nam dostave željno čekanu hranu, malo smo ponovili sve što smo dosad učili, kako se sutradan na testu ne bi sramotili. No čim je stigao striček dostavljač i test i ponavljanje je bilo zaboravljeno i navalili smo na pizzu k'o da nikad ništa jeli nismo. Ne treba ni reći da su sve tri pizze nestale dok si rekao keks, a mi smo se umorni od takvog fizičkog napora zadovoljno izvalili na stolice, kako bi malo odmorili.
Ali Helen nam nije dala mira, pa nas je vrlo brzo natjerala da naučimo i dvije nove pjesmice. Naučili smo ''Sitni dečko mali Mika'' i ''Barambu'' kojeg su dečki odmah preimenovali u ''Karambu''.
Onda nas je podijelila u dvije ekipe i igrali smo igru u kojoj smo trebali slike poznatih osoba spojiti s njihovim imenima. E tu je bilo smijeha. Sve su to manje više bile poznate face koje viđamo na TV-u, ali kako se zovu, nismo se mogli sjetiti. Helen se toliko smijala da je skoro pala sa stolice. Najbolja provala bila je kad je jedna ekipa zamijenila Meg Ryan i Kofi Annana, pa je Meg postala Kofi, a Kofi Meg. Na kraju je malo bolja bila ekipa sastavljena od dečkiju i Ružice, što i nije tako čudno jer su ipak oni malo stariji, pa i malo više znaju.
Prije spavanja još smo odigrali i igru Trivial Pursuit. Iako su većinu vremena vodili Martin i Stjepan, na kraju su briljirale Monika i Martina J. i odnijele pobjedu. Tu smo se isto nasmijali koječemu, najviše našem neznanju. No na kraju su svi uspjeli sakupiti bar dva trokutića.
Napumpali smo luftiće, složili karimate, vreće za spavanje, oprali noge i zube, obukli piđame i bili smo spremni za spavanje. Stjepan je poželio jednu strašnu priču prije spavanja. Helen mu je udovoljila i ispričala jednu istinitu priču koja je neke skroz prepala, a neke lijepo nasmijala. Još smo se neko vrijeme smijuljili, pričali, fingirali hrkanje i slično, dok neki nisu stvarno počeli hrkati, pa smo se i mi ostali prepustili carstvu snova.

DAY TWO
U 7 je sati Toni Cetinski počeo neumoljivo vrištati s mobitela od Helen označivši time da je slatkim snovima došao kraj i da se treba početi spremati za odlazak na Bundek. Tonček se nije prestao žaliti na to kako se nije uspio nimalo naspavati jer je svako malo morao na wc. A nije ni nama ostalima bilo lako, što od zvukova koje je on ispuštao na wc-u što od zvukova nalik motornoj pili koje su neki ispuštali u snu ;-)
Prije Bundeka svratili smo u obližnju pekaru gdje smo se opskrbili friškim pecivima, buhtlama i ostalim finim pekarskim proizvodima. Za čudo jedno nitko nije kupio burek iako su o njemu neki pričali cijelo vrijeme otkad smo krenuli iz Martina, a čini mi se da su ga neki i sanjali.
Na Bundeku su nam se pridružile i druge ekipe iz našeg odreda kao i dvije ekipe iz izviđačkog odreda ''Veternica''. Sveukupno je bilo sedam ekipa, taman koliko i kontrolnih točaka. Na kontrolnim smo se točkama okušali u paljenju vatre, dizanju zaklona, šatora, signalizaciji, prvoj pomoći, vezanju čvorova i rješavanju testa vezanog uz izviđače. Uglavnom, vježbali smo za natjecanja.
Nije da se hvalimo, ali rasturili smo. Naše su dvije ekipe bile najbolje u svim disciplinama, s time da su dečki bili daleko najbolji i jedini su uspjeli zapaliti vatru. Svaka čast dečki :-)
Istina je da su nam rezultati bili slabiji nego što su rezultati na pravim natjecanjima, ali s obzirom da nam je to bio prvi put da smo se okušali u većini tih disciplina, shvatili smo da bi uz još malo vježbe mogli biti poprilično dobra konkurencija ekipama iz drugih odreda.
Sve je to završilo oko 13 sati. Još smo neko vrijeme ostali na velikom igralištu na Bundeku gdje smo prošli sve penjalice te čak osvojili i vrh najveće. Helen nas je za kraj počastila kinder jajima i onda smo krenuli put Savskog mosta na autobus za Sv. Martin. Kući smo stigli oko 16 sata, umorni, ali zadovoljni i ponosni na znanje koje smo pokazali.
Nadamo se da ćemo tako uspješni biti i na natjecanjima koja nam uskoro dolaze.

O Mihaelu Šilobodu

Kako se i naša škola i naša družina zovu po Mihaelu Šilobodu za kojeg većina vas vjerojatno nikad nije ni čula, odlučili smo objaviti i jedan kratki post o njemu...

Mihael Šilobod rođen je u mjestu Podgrađe pod Okićem u naselju Šilobodi 1. 11. 1724. godine. Prvo osnovno obrazovanje Šilobod je vjerojatno stekao u Samoboru a gimnaziju je završio u Zagrebu. Filozofiju je studirao u Beču a teologiju diplomirao u Bologni.

Karijeru započinje kapelanskim pozivom u Tuhlju i Ivancu gdje se ističe kao prosvjetitelj neukog puka. 1751. biva imenovan župnikom u župi Martinska Ves kraj Siska. Dao je sagraditi novu crkvu u Martinskoj Vesi, Sv. Trojstvu i u Dubrovčaku.

U istom razdoblju izdaje svoje najpoznatije djelo – Arithmetika Horvatzka 1758. g. i to na kajkavskom narječju. Šilobodova aritmetika ima veliko značenje u hrvatskoj kulturi i to posebno zato što je riječ o prvoj aritmetici na hrvatskom jeziku u kojoj se prvi put pojavilo sustavno uporabljeno hrvatsko matematičko nazivlje. Arithmetika Horvatszka imala je veliku ulogu u prosvjećivanju hrvatskoga puka u doba kad je došlo do velikih potreba za poznavanjem računa u trgovini i gospodarstvu.

Pisao je latinske stihove i pjesme te je 1760. g. u Zagrebu objavio djelo ''Fundamentum cantus gregoriani, seu choralis'', vrijednu teoretsku uputu u koralno pjevanje koja se upotrebljavala i 100 godina kasnije a danas je predmet izučavanja na bogoslovnom konzervatoriju u Rimu.

Tada dolazi za župnika u župu Sv. Nedjelja. U samoj župi Šilobod je tadašnju oronulu i malu crkvu koja je bila pod dugogodišnjim patronatom obitelji Erdody, 1783. dogradio. Posebnu pozornost i divljenje puka privlačila je velika ura na tornju crkve (horologium) koju je kao veliki inovator u to vrijeme sam izradio i postavio.

Isto tako založio se za izgradnju prve pučke škole u Sv. Martinu pod Okićem – župi gdje je rođen i kršten. Sam Mihael kao svestrani znalac osobno je izradio nacrt školske zgrade i za života uspio fundirati kamene temelje i polovicu donje etaže. Nažalost nakon njegove smrti gradnja je stala zbog nedostataka sredstava. Zgrada je primila prve đake u siječnju 1867.g.

Na opću žalost umro je 8.4.1787.godine.

by: Monika

Egipatske kobre

Egipatska kobra (Naja haje) posjeduje jedan od najsnažnijih otrova od svih kobri te je njezin ugriz često smrtonosan. Najviše ih ima u sjevernoj Africi i na Srednjem istoku.

Kobra ima velike oči i okrugle zjenice. Širina vrata varira između 15-18 centimetara. Egipatska kobra može narasti i do 2 metra dužine, a u nekim su područjima viđene i 3 metra dugi primjerci. Hrani se malim sisavcima, gušterima, žabama i drugim zmijama, uključujući i neke druge vrste kobra.

Egipatska je kobra noćna životinja, no često je se može vidjeti kako se u rano jutro sunča. Ženke nesu 8-33 jaja, a male kobre se izlegnu nakon 60 dana.

Najčešće je možemo pronaći u savanama i polu-pustinjskim predjelima, tj. u područjima s bar malo vode i vegetacije, a nikada u potpuno pustinjskim predjelima. Ljudima koji tamo žive često ulaze i u kuće. Ljudskim ih nastambama privlače pilići i štakori koji se obično zadržavaju u blizini smeća. Ako joj ljudi priđu uglavnom će pokušati pobjeći, bar nekoliko metara ne bi li zauzela standardnu poziciju raširenog vrata i spremila se za napad.

Egipatska je kobra treća po redu po otrovnosti, odmah iz Filipinske i Cape Kobre. Usprkos tome nju se smatra najsmrtonosnijom zato što je puno veća, agresivnija i može u žrtvu ubrizgati puno više otrova jednim ugrizom nego ostale kobre. Njezin otrov djeluje na živčani sustav, zaustavljajući signale koje mozak šalje mišićima, srcu i plućima, uzrokujuću paralizu cijelog tijela te smrt obično nastupa zbog zatajenja cijelog dišnog sustava i to u roku od svega 15 minuta.

Vjeruje se da je egipatska kraljica Kleopatra počinila samoubojstvo ili je bila ubijena ugrizom ove zmije. Ova je kobra također u vrijeme staroga Egipta bila simbol Donjeg Egipta a zvala se Uadžit i predstavljala je vatreno oko boga Ra.

Nešto o nama...

Napokon smo sakupili malo vremena da uredimo ovaj naš blog i predstavimo se svijetu...

Osnovani smo u listopadu 2008. godine... U početku smo brojali 14 članova... Neki su odustali, zaključivši da to baš i nije za njih, ali su nam se pridružili novi članovi i sad nas ima 16-ero u patroli.

Učenici smo 5-og, 6-og i 7-og razreda osnovne škole Mihaela Šiloboda iz Svetog Martina pod Okićem. Za one koji ne znaju gdje je to, na karti nas možete naći nedaleko Samobora, ravno pod Okićem k'o što i kaže ime sela. Po školi se zove i naša družina, dakle družina Mihaela Šiloboda.

Zašto smo se nazvali baš Egi-kobre? Ono ''Egi'' skraćenica je za egipatske (za slučaj da niste sami shvatili). Kad smo birali ime zapravo se nismo mogli dogovoriti kako ćemo se zvati. Podijelili smo se u dvije grupe; jedni su htjeli da se zovemo ''Egipćani'', a drugi da se zovemo ''Kobre''. Nakon 15-minutne rasprave, predvodnica je predložila da onda budemo ''Egipatske kobre'', kako bi svi bili zadovoljni. Mi smo to na kraju skratili na ''Egi-kobre'', da se lakše pamti. Osim što smo svi bili zadovoljni jer smo u imenu uspjeli spojiti želje obiju grupa, ime nam se svidjelo i zato što su egipatske kobre najotrovnija vrsta kobri na svijetu. Znači vrlo opasne, baš kao i mi ;-) No nešto više o njima pročitajte u sljedećem postu.

Puni smo energije i željni novih izviđačkih znanja i iskustava... Zasad smo bili na samo 2 izleta, no to će se promijeniti kad zatopli i počne sezona raznih akcija i natjecanja.

Ako vas još nešto zanima o nama, pišite nam na mail patrola.kobre@gmail.com ili nam ovdje ostavite komentare.

Veliki pozdrav svim izviđačim prijateljima :-)

Budite pripravni!!!